Pon, 30. Nov. 2015.
Izjava Ban Ki-muna, aktuelni je generalni sekretar UN-a povodom Konferencije o klimatskim promjenama u Parizu. Skoro devet godina koliko sam generalni sekretar, proputovao sam svijetom, sv...
Izjava Ban Ki-muna, aktuelni je generalni sekretar UN-a povodom Konferencije o klimatskim promjenama u Parizu.
Skoro devet godina koliko sam generalni sekretar, proputovao sam svijetom, sve do prvih granica klimatskih promjena, i u više navrata razgovarao sa svjetskim liderima, privrednicima i građanima o potrebni hitnog globalnog odgovora. Zašto mi je toliko stalo do ovog pitanja?
Prvo, kao svaki djed, želim da moji unuci uživaju u ljepotama i obilju zdrave planete. Kao svako ljudsko biće, žaloste me sve veće poplave, suše i požari, budući nestanak ostrvskih država i izumiranje nebrojenih vrsta. Kako su nas njegova svetost papa Franjo i ostale vjerske vođe podsjetile, imamo moralnu dužnost da solidarno radimo sa siromašnima i najugroženijima, koji su najmanje doprinijeli klimatskim promjenama, a biće prvi na udari i osjetiti najteže posljedice.
Drugo: kao čelnik Ujedinjenih nacija, prioritet sam stavio na klimatske promjene zato što ovaj izazov nijedna država ne može iznijeti sama. Klimatske promjene nemaju pasoš; emisije na jednom mjestu doprinose problemu na svim mjestima. To predstavlja opštu prijetnju po naš život i opstanak. Nad ekonomsku stabilnost i bezbjednost država nadvila se prijetnja. Samo putem Ujedinjenih nacija moguće je kolektivno odgovoriti na ovaj suštinski globalni problem.
Proces pregovora je spor i težak. Međutim, rezultati su vidljivi. Na poziv Ujedinjenih nacija, više od 166 država, koje zajedno oslobađaju više od 90% emisija, sada su dostavile nacionalne planove za klimatske promjene sa zadatim ciljevima. Ako se uspješno provedu, nacionalni planovi svešće trend emisija na projektovani porast globalne temperature od oko 3 stepena Celzijusa do kraja vijeka. To je značajan napredak. Međutim, i dalje je nedovoljan. Izazov sa kojim smo danas suočeni je kako dalje i brže smanjiti globalne emisije, tako da zadržimo porast globalne temperature na ispod 2 stepena Celzijusa. Uporedo s tim, moramo podržati zemlje u prilagođavanju neizbježnim posljedicama koje već osjećamo.
Što prije budemo djelovali, to će korist za sve biti veća: veća stabilnost i bezbjednost; snažniji i održiviji ekonomski rast; bolja otpornost na šokove, čistiji vazduh i voda; bolje zdravlje. Rezultate nećemo ostvariti preko noći. Konferencija o klimatskim promjenama u Parizu nije krajnja tačka. Ona označava početak, a ne kraj naše ambicije. Mora biti prekretnica ka budućnosti sa niskim emisijama i otpornošću na klimatske promjene.
U cijelom svijetu, entuzijazam raste. Gradovi, preduzeća i investitori, vjerske vođe i građani rade na smanjenju emisija i većoj otpornosti. Vlade sada imaju odgovornost da zaključe značajan, obavezujući sporazum u Parizu, koji će postaviti jasna pravila kretanja ka jačanju globalne ambicije. Da bi se to postiglo, pregovaračima je potrebno jasno usmjerenje s vrha.
Vjerujem da će se to ostvariti. Lideri G20, koji su se ovog mjeseca okupili u Antaliji u Turskoj, pokazali su snažnu posvećenost radu na klimatskim promjenama. Više od 120 šefova država i vlada potvrdilo je učešće u Parizu, uprkos povećanim mjerama bezbjednosti nakon terorističkih napada.
Prema mom mišljenju, za uspjeh pariske konferencije potrebna su četiri elementa: trajnost, fleksibilnost, solidarnost i kredibilitet.
Prvo: trajnost. Pariz mora obezbijediti dugoročnu viziju u skladu sa projekcijom pada temperature na ispod 2 stepena Celzijusa, i poslati jasan signal tržištima da je niskoemisiona transformacija globalne ekonomije neizbježna, korisna i već u toku.
Drugo: sporazum mora obezbijediti fleksibilnost, tako da ne bude stalno predmet novih pregovora. Mora biti takav da odrazi promjene u globalnoj ekonomiji i postigne ravnotežu između liderske uloge razvijenih zemalja i sve većih odgovornosti zemalja u razvoju.
Treće: sporazum mora pokazati solidarnost, između ostalog, i putem finansiranja i transfera tehnologije zemljama u razvoju. Razvijene zemlje moraju ispuniti obavezu koju su preuzele:
da na godišnjem nivou, do 2020. godine obezbijede 100 milijardi američkih dolara podjednako za prilagođavanje i ublažavanje posljedica klimatskih promjena.
Četvrto: sporazum mora odraziti kredibilitet odgovora na klimatske uticaje koji sve brže eskaliraju. Mora obuhvatiti redovne petogodišnje cikluse u kojima vlade procjenjuju i jačaju svoj nacionalni klimatski plan u skladu sa zahtjevima nauke. Pariski sporazum također mora urediti transparentan i snažan mehanizam mjerenja i praćenja napretka i izvještavanja.
Ujedinjene nacije potpuno su spremne da podrže zemlje u primjeni sporazuma. Cjelishodan klimatski sporazum u Parizu izgradiće bolju današnjicu - i sutrašnjicu. Pomoći će da iskorijenimo siromaštvo. Očistimo vazduh i zaštitimo okeane. Unaprijedimo javno zdravlje. Otvorimo nova radna mjesta i pokrenemo zelene inovacije. Ubrzaće napredak ka postizanju svih ciljeva održivog razvoja. Iz ovih razloga mi je toliko stalo do rada na klimatskim promjenama.
Moja poruka svjetskim liderima je jasna: uspjeh u Parizu zavisi od vas. Sada je vrijeme za zdrav razum, kompromis i konsenzus. Vrijeme je da pogledamo dalje od nacionalnog vidokruga i na prvo mjesto stavimo zajedničke interese. Ljudi širom svijeta - i generacije koje dolaze - računaju na to da ćete imati viziju i hrabrost da iskoristite ovaj istorijski momenat.