Čet, 21. Jul. 2022.
Vlada Federacije BiH, na prijedlog Federalnog ministarstva okoliša i turizma utvrdila Prijedlog zakona o zaštiti zraka i uputila ga u parlamentarnu proceduru
Zakon o zaštiti zraka u Federacije BiH donesen je 2003. godine, te izmijenjen i dopunjen u 2010.godini i imao je za cilj uspostavljanje, održavanje i unapređivanje jedinstvenog sistema upravljanja kvalitetom zraka na teritoriji Federacije BiH, utvrđivanje i ostvarivanje mjera u oblasti zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka da bi se izbjegle, spriječile ili smanjile štetne posledice po ljudsko zdravlje i okoliš, poboljšanje i očuvanje kvaliteta zraka, sprečavanje i smanjenje zagađenja koja utiču na oštećenje ozonskog omotača, procenjivanje i pribavljanje odgovarajućih podataka o kvalitetu zraka, kao i obezbjeđivanje dostupnosti tih podataka javnosti, obezbjeđenje izvršavanja obaveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima i učestvovanje u međunarodnoj saradnji u oblasti zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka.
Novim Zakonom o zaštiti zraka su jasno definisane prava i obaveze kako bi se stvorio sistem zaštite kvaliteta zraka u FBiH koji može da funkcioniše.
U izradi Zakona Federalno ministarstvo okoliša je okupilo predstavnike institucija koje se bave problemima zagađenja zraka, Federalnog hidrometerološkog zavoda, Fonda za zaštitu okoliša, kantonalnog ministarstva iz oblasti okoliša, Akademske zajednice, te stručnjake iz privatnog sektora.
Novi Zakon o zaštiti zraka je usklađivan sa odredbama EU direktiva u oblasti kvaliteta zraka: Direktivom 2008/50/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Evropu i Direktivom 2004/107/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku.
Osim usklađivanja sa direktivama EU cilj je bio i da se uskladi federalni propis sa propisima nižih nivoa vlasti, odnosno data je mogućnost kantonalnim ministarstvima da sami donesu mjere i aktivnosti kojima će se rješavati određena pitanja, kao što su:
- emisije iz kućnih ložišta i njihovu kontrolu
- uključivanje zaštite zraka u urbanističke planove, odnosno usklađivanje prostornih planova sa programima zaštite zraka, tj cjelovitim planiranjem;
Dalje novine u odnosu na postojeća rješenja su u:
- Jasnijem definisanju nadležnosti organa i sektora na polju zaštite kvaliteta zraka
- Definisanju monitoringa kvaliteta zraka na nivou FBiH, kantona i na nivou jedinica lokalne samouprave putem federalnih, kantonalnih i lokalnih mjernih stanica..
- Praćenje emisija stakleničkih gasova i uloge institucija na polju klimatskih promjena, obaveze dostavljanja podataka o stakleničkim gasovima FHMZ, kao i podataka o nenamjerno ispuštenim postojanim organskim zagađujućim materijama
- Upravljanje supstancama koje oštećuju ozonski omotač
- Obaveza donošenja propisa za tehničke standarde zaštite zraka od emisije isparljivih organskih jedinjenja koje nastaju skladištenjem, pretakanjem i distribucijom goriva
- Definisanjem standarda po kojima se koriste i instaliraju peći i kotlovi za kućna ložišta, zabranom stavljanja u promet peći i kotlova koja ne zadovoljavaju standarde, kao i definisanjem karakteristika goriva koje se koriste u ložištima (ugalj, pelet, ogrjevno drvo)
- Uspostava informacionog sistema kvaliteta zraka kao i detaljan sadržaj informacionog sistema,
- Detaljnije regulisanje inspekcijskog nadzora, te njegovo striktnije provođenje kroz prekršajne mjere.
- Detaljnije definisanje uslova pravnog lica koje vrši monitoring kvaliteta zraka i mogućnost oduzimanja dozvola pravnim licima, te godišnje revizije dozvola
U oblasti EU zakonodavstva koje se odnose na klimatske promjene, ovaj Zakon je uobzirio odredbe zakonodavstva koje se odnose na supstance koje oštećuju ozonski omotač i zamjenske supstance (F-gasove), te izradu inventara stakleničkih gasova u ovoj oblasti, a što je regulisano putem Regulativa –Uredbi EU.
Prilikom izrade zakona korištena je i međunarodna praksa zemalja Evropske unije u pogledu transponiranosti evropskog zakonodavstva, a prije svega zemalja u našem okruženju koje su pristupile Evropskoj uniji ili su na putu da to uskoro učine, uzimajući u obzir realno stanje institucija Federacije BiH u pogledu njihovih kapaciteta, stručnosti i raspoloživih budžeta, što jeste i uslov za adekvatnu aproksimaciju propisa. Nedostatak Agencije za okoliš u ovoj oblasti, koja bi se bavila stručnim poslovima, je premošteno na način da su se određeni stručni poslovi pozicionirali u postojećim institucijama: Federalni hidrometeorološki zavod i Fond za zaštitu okoliša FBiH.
Uspostavljeni pravni okvir odražava dva osnovna elementa zakonskih propisa koji se odnose na zrak: kontrolu emisija zagađujućih materija i zaštitu kvaliteta zraka- kao ključnu osnovu za vođenje adekvatne politike zaštite zraka.