Zaštita prirode

S aspekta biološke raznolikosti, Bosna i Hercegovina se proteže kroz tri biogeografske regije, obuhvaćajući različite tipove reljefa, te različita geološka, hidrološka, pedološka i klimatološka područja, te se odlikuje iznimnim bogatstvom bioraznolikosti, te je zajedno sa svoja dva entiteta Federacijom Bosne i Hercegovine i Republikom Srpskom i Distrikt Brčko prepoznata kao ključna tačka biodiverziteta.

Flora, fauna i fungia Bosne i Hercegovine spada među najraznovrsnije u čitavoj Evropi, a visok stepen endemičnosti i reliktnosti daje joj značaj na nivou globalne biološke raznolikosti. U cilju poduzimanja adekvatnih mjera za zaštitu biodiverziteta neophodno je imati detaljan uvid u stanje populacija i ugroženost vrsta.

Nadležnost u oblasti zaštite prirode u BiH regulisana je na entitetskom nivou i osnovni zakonski akt na kojem se zasniva zaštita prirode, te postupak zaštite, definisani su Zakonom o zaštiti prirode (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 66/13) (u daljem tekstu Zakon) i velikog broja propisa proizišlih iz navedenog zakona.

Zakon o zaštiti prirode usuglašen je sa:

  1. Direktiva o zaštiti staništa Council Directive 92/43/EEC) kojom su klasificirana „posebna područja za očuvanje staništa” SAC (The Special Areas of Conservation)
  2. Direktivom o pticama, (Direktiva o zaštiti divljih ptica Council Directive 79/409/EEC), „posebnih područja zaštite“ SPA (the Special Protection Areas)
  3. Konvencijom o biološkoj raznolikosti
  4. Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES)
  5. Konvencijom o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (BERN konvencija)
  6. Konvencijom o močvarama od međunarodne važnosti, osobito kao staništa ptica močvarica (RAMSAR konvencija)
  7. Konvencijom o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja(BON konvencija)

Zaštita prirode provodi se očuvanjem biološke i pejzažne raznolikosti, te zaštitom prirodnih vrijednosti. Zakonom je definisano očuvanje biološke i pejzažne raznolikosti, očuvanje biološke raznolikosti šumskih ekosistema, krških ekosistema- speleološki objekata, vode i vlažnih staništa, tipovi staništa i ekološki značajna područja kao i Evropska ekološka mreža posebno zaštićenih područja- NATURA 2000. Zabrana introdukcije (unošenja) divljih vrsta/podvrsta, i zrada Studije o procjeni rizika introdukcije i reintrodukcije(ponovnog naseljavanja) na prirodu. Zaštita međunarodno zaštićenih vrsta, stroga zaštita životinjskih vrsta iz Dodatka IV i V Direktive o staništima, zaštita divljih ptica – jaja, gnijezda i staništa (Direktiva o zaštiti divljih ptica). Prekogranični promet zaštićenim divljim vrstama (CITES) unos, iznos, izvoz ili uvoz i unos s mora, ponovni izvoz vrsta/podvrsta, njihovih dijelova i derivata.

Držanje, uzgoj i trgovina divljim vrstama, posebna zaštita divljih vrsta/podvrsta, izrada Crvenih listi ugroženih divljih vrsta/podvrsta (biljne vrste, gljive i životinjske vrste), strogo zaštićene vrste/podvrste: mjere zaštite, zaštićene divlje vrste/podvrste: mjere zaštite, genetička raznolikost, autohtone odomaćene vrste/podvrste- naslijeđena biljna sorta ili životinjska pasmina kao rezultat tradicijskog uzgoja, uspostaviti genske banke, genetička raznolikost, autohtone odomaćene vrste/podvrste- naslijeđena biljna sorta ili životinjska pasmina kao rezultat tradicijskog uzgoja kao i uspostaviti genske banke, definisano je navedenim Zakonom.

Nadalje, jedna od aktivnosti proizišla iz Zakona je uspostavljanje zaštićenih područja kako na Federalnom tako i na kantonalnim nivoima (u skladu sa procjenom stanja prirodnih vrijednosti tj. stručnog elaborata na osnovu kojeg se dodjeljuje stepen zaštite predloženom području, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prirode („Službene novine Federacije BiH“, broj:66/13).

Zaštićena područja svojim prirodnim ljepotama te velikom raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta jako su važna područja za život na Zemlji. Osim što su važna za očuvanja raznih biljnih i životinjskih vrsta te njihovih staništa izrazito su bitna i za razvoj kraja unutar kojeg se nalaze, tj. u velikoj mjeri utiču na lokalno stanovništvo, kako ekonomski tako i na druge načine.

Zaštićena područja predstavljaju jedan od temelja održivog razvoja u Europi i svijetu. Upravljanje tim područjima zahtijeva stručne podloge te izradu kratkoročnih i dugoročnih planova. Na taj način osigurava se očuvanje prirodnih fenomena i ukupne biološke i pejzažne raznolikosti nekog područja.